Cijanurna kiselina (CYA) zaštita klora ili skriveni problem
Cijanurna kiselina (CYA) je jedan od najčešće pogrešno shvaćenih parametara bazenske vode, a ima velik utjecaj na učinkovitost dezinfekcije. Cijanurna kiselina (CYA) je stabilizator klora, čija je uloga zaštititi slobodni klor od razgradnje pod utjecajem UV zračenja. Bez CYA, sunce može razgraditi i do 50–70 % klora u samo nekoliko sati i zato se koristi kod vanjskih bazena.
Cijanurna kiselina veže dio slobodnog klora te ga štiti od UV razgradnje i produžuje njegovo djelovanje, što u konačnici vodi do smanjenja potrošnje klora. Međutim, previše CYA smanjuje dezinfekcijsku snagu klora i to je ključni problem. Preporučeni raspon cijanurne kiseline za privatne vanjske bazene iznosi 30 – 50 mg/L (ppm). Ako razina prijeđe 70–80 mg/L učinkovitost klora značajno opada, a kod vrijednosti 100+ mg/L klor postajetrom i dezinfekcija slabi.
Kada je CYA previsoka, voda izgleda ispravna, klor je prisutan na testu ali pojavljuju se alge i zamućenje. Dolazi do tzv.“chlorine lock” efekta, klor postoji, ali je previše vezan i manje aktivan.
Do povećanja CYA dolazi korištenjem dezinfekcijskih sredstava poput triklorskih tableta, diklorskog granuliranog klora i multifunkcijskih tableta. Svaka doza stabiliziranog klora povećava CYA.
Budući da se CYA prirodno ne razgrađuje jedini način smanjenja je djelomična izmjena vode. Mjerenje CYA preporučuje se početkom sezone kupanja, nakon duljeg korištenja stabiliziranog klora, a svakako kod problema s algama unatoč “dobrim” vrijednostima klora. Preventivnim mjerenjem može se na vrijeme uočiti odstupanje vrijednosti, prilagoditi doziranje kemikalija, spriječiti razvoj problema s algama i zamućenjem vode te izbjeći nepotrebne troškove.
Cijanurna kiselina je saveznik stabilnosti klora, ali samo dok je držimo pod kontrolom. Premalo CYA znači gubitak klora, previše znači gubitak dezinfekcije — u održavanju bazena rješenje je uvijek u ravnoteži, pravovremenoj reakciji i pravilnom doziranju
